In memoriam DAMIR ĐURIĆ – ĐUZA

DAMIR ĐURIĆ – ĐUZA
19.08.1955. – 16.04.2014.

Poslije relativno duge i svakako teške bolesti – ipak iznenada napustio nas je član Predsjedništva SDP-a Sisačko-moslavačke županije i predsjednik Mjesnog ogranka SDP-a Zeleni brijeg, te suprug i otac, ali i istinski prijatelj, drug Damir Đurić – Đuza.

Beskompromisan i odlučan u svojim stavovima, a ipak dobrodušan, jednostavan i pristupačan po naravi, uvijek je bio spreman odraditi svoj dio stranačkih obveza. Pri tome, nikada nije pitao za cijenu ili radno vrijeme. Svojim poslom je neprestano bio u pokretu, ali, u svom osjećaju odgovornosti, nije dopuštao da zbog njegovih osobnih obveza trpi rad u organizaciji.

Još kada sam ga upoznao shvatio sam da je Damir čovjek od akcije. Nije bio statičar na pozornici života, nije žalio svoje vrijeme, nije žalio znoj i trud, nije žalio svoj napor ako je procijenio da je negdje i u nečemu mogao pomoći. Od trenutka njegovog preuzimanja dužnosti predsjednika mjesnog ogranka SDP-a Zeleni brijeg – shvatio sam da radim s odgovornim čovjekom, čovjekom koji učini ono što obeća i zacrta, čovjekom koji je odlučio dati sebe za opće dobro, čovjekom za koga ne postoji riječ nemoguće kada je pomoć drugome u pitanju… Izravan u svom kontaktu bio je u oči spreman reći ono što misli i što je njegov stav. Nikada nije jedno mislio a drugo govorio… Takav je bio i kao predsjednik ogranka koji je postizao odlične izborne rezultate, ogranka čiji su članovi i neki od poznatijih sisačkih SDP-ovaca, poput Marine Lovrić Merzel, Davorka Vidovića, Zorka Kostanjšeka, Josipa Takača i drugih.

Od samog početka, jako je dobro znao kakvu državu i kakvu vlast želi. A znao je i kakvu ne želi! Znao je što bi trebala biti demokracija po mjeri čovjeka. Vjerovao je u demokraciju. Nije bio od onih koji su kopljem išli na vjetrenjače, ali bio je dovoljno samouvjeren i siguran da se u demokraciji i vjetrenjače mogu osvojiti, ukoliko su prepreka našem boljem sutra. Nije sjedio kod kuće kukajući kako je život težak, nije plakao za činjenicom da je on samo jedinka koja ne može mnogo učiniti. Upravo suprotno, spreman dati sebe i učiniti toliko koliko najviše može, bio je uvjeren da se, u zajedništvu s drugima kojima je također stalo do općeg dobra – mnogo može učiniti.

Vijest o njegovoj smrti sve nas je ostavila u velikoj tuzi. Svima nam je teško zbog ovog preranog odlaska, a njegovim najdražima bit će i najteže. Damirovoj supruzi Gordani, majci Agati, sinu Petru, kćeri Petri, bratu Nenadu, zetu Goranu i unuku Davidu – izražavamo iskrenu i duboku sućut!

Neka mu je vječna slava i hvala!

U ime Predsjedništva SDP-a SMŽ

Josip Takač